Druga strana undergrounda?

Kvaliteti i standardi vrtoglavo mijenjaju svoje granice. Svakog dana sve je neizvjesnije šta je šta i ko je ko..Mediji i društvene mreže diktiraju ukuse, a njihovih ''sledbenika'' je sve više. Međutim, postoje i oni koji se odupiru stapanju sa masom, koji vide da stvari ne idu najboljim tokom i spremni su to mijenjati-na svoj način.    

Pa, ko su oni?

Godinama slušam isto-  neki znaju,  neki ne znaju, neki  ''razumiju'' neki ''ne razumiju''...U suštini, sav taj narod u hip hopu ( a i mimo hip hopa) pominje underground. No, kad ih pitam šta je zapravo, odgovori su obično vrlo kratki, i svode se na to da je takav umjetnik  ‘’svako ko stvara u okvirima kulture ali svoj rad ne unovčava I ne prodaje pomoću izdavačkih kuća, menaždera ili lejbla’’. A da li je samo to?

 Dobro, definicija je manje-više svima jasna, ne jure pare.

 Ali, da li se u svemu tome krije neki da kažem ‘’viši’’ razlog?  Je li KRS-One pogriješio kada je rekao  da ‘’to be underground simply means that you're down

for the struggle, get 'em up, that's underground’’…   

 Zar su stvarno ti ljudi samo neko ko se zavuče u neku zabit, odbijajući da ih više ljudi čuje jer je to ‘’kodeks’’  takvog  života, zar to mora asocirati na sliku agresivnih ljudi koji samo žele ‘’rastrgnut’’ jer su hard core likovi? Jesu li oni samo ‘’lokalni narkomančići i besposličari’’?  

Da nisu oni kao mi? Normalni, samo sa jednom razlikom- žele nešto pokrenuti i imaju oružje-svoju misao izrečenu glasno, pokret napravljen javno, liniju nacrtanu tako da oslika problem, ukaže na riješenje...    

 Neki često ne razumiju svrhu kao ni revolt onih koji sebe svrstavaju u ovaj ‘’tabor’’, možda upravo zbog toga što im nije prikazana i jedna drugačija slika, slika stvaralaca koji sebe vide kao nekog ko ima stav i bez obzira na ishod i prihod žele da ga drugi čuju.     

  Nebitno da li je u pitanju hip hop ili ne, underground mnogi etiketiraju kao podrumski krik koji nema uticaj ni pretjeranu umjetničku vrijednost. Pogotovo danas gdje se vode strašne rasprave o tome da li undergrounda  više uopšte i ima , ili je sve to samo magla minulog perioda…           

 Zapažajući komentare  onih koji su samo čuli za to da postoji neki tvrdi zvuk koji slušaju samo zaluđenici, shvatih da je potrebno što jasnije prikazati  neku drugu-dublju stranu svega toga.

U čemu je smisao, u sredstvu ili cilju? Sredstvo  im  je umjetnost,a koja je svrha?

E, tu nedoumicu pokušavam razriješiti odavno…No mislim da jesam, i izreći ću je rečenicom jednog MC-ja, koji je, po svemu sudeći, iznio poentu: ''Underground znači biti iskren u svom repu i slobodno iznositi svoje mišljenje o svemu šta ti padne na um. Nemojmo pričati o lojalnosti stilu i drugima. To je promjenljivo. Lojalnost prema samom sebi je nepromjenljiva i to je underground.’’

Tako, dragi ljudi, sledeći put kada uočite nešto što vam kažu, ili pak sami uočite, da je ‘zvuk podzemlja’, oslušnite-možda  vidite stvari koje ranije niste .:)