недеља, 29. септембар 2013.

“Off with their heads!”

Raspad sistema.
Bukvalno.
Ne, nije politička priča, postoji u ovoj našoj miloj državi i još po koji sistem osim vašeg bavljenja svim i svačim osim onim što treba.
“Off with their heads!” 
Nervni sistem mi se raspada. Nakon više litara alkohola počnete da se ponašate deformisano, da ne govorim o izgledu. Čudna je stvar koliko dosada i lijenost mogu biti ubitačna kombinacija. A ništa se značajno nije promijenilo, niti su ti sati ''rada'' donijeli neku posebnu radost ili zanimaciju. A valjda je to svrha čitave te galame oko alkoholisanja. Nije li, jeste li, da li je pravilno napisano, ma nije me briga. Danas mogu šta hoću jer sam ja ja. Mogu jednako i sjutra. Ha! Mogu!
Skačući sa teme na temu, jer mi odavno nije bilo reda u glavi, nastavljam sa skroz drugom pričom. A svaka liči na onu prethodnu, valjda to zovu stil.
Vršljam po 21-ogodišnjoj svesci zvanoj mozak i ne uspijevam pronaći nijednu misao koja bi smisleno predstavila ovaj haos. Kreativni neredi su drugo, besmisao je samo maska kojom  prikrivaš stvarna značenja, a tvoj raspored (ili ne raspored)  je tvoja originalnost. Pa valjda to dođe logično, to nešto, kakvo god da je, je tvoje, i savršeno se snalaziš.
Dok ovaj narod oko mene, fakultetski obrazovan (napominjem sebe da  koji redak posvetim tome), vodi debate oko toga šta valja a šta ne,  bujica ništavila navalila je preko pleća većine koja se bori svojim mišljenjem a ne ograničeno-podobnim definicijama. Kažu da i za to treba imati stila.
Ja se ne bih usaglasila, ali što meni  moja majka kaže ''Sine, šta te ko pita''.
Zato lijepo iskoristi čovjek prednosti svog ''neobrazovanja'' i ''neznanja'' (jer ono, ako nisi upisao fakultet ti nisi pametan), i počne prosipati svoje neznanje koje često može biti šamar ''obrazovanim''-a.
Još uvijek se hvatajući za oglodalu kost čojstva i junaštva jedino što dobijete na kraju je to Č na početku  (sad bi slijedio neki vic o ČakU Norisu,ali sam dozlogrdila sa zagradama).
Kapitalizam tuče po glavi dok radni narod  zarađuje ispijajući kafe po centru.
Stil života, tako kažu, hah.
Svaka generacija iznjedri  toliko ljudi koji imaju stila da prosto eto, ne znam više zašto nas ne proglase najdivnijima na planeti.
Ja ću svoj ponijeti na Mars. Čeka me voz, znate, putujem ''sa stilom''. 

Нема коментара:

Постави коментар